Dragi moji mali pisci i slikari, dugo se nismo čuli.
Stiglo je proleće. Priroda se menja. Svakim danom je sve lepša, raskošnija.
Žalim što ne živimo pored nekog bistrog potoka ili velike moćne reke. Tužna sam što u našoj okolini nema neka prava, pravcata šuma. Lepo bi bilo posmatrati buđenje prirode u takvom ambijentu. Boje, zvuci i mirisi bi nam sigurno odmah izmamili papir i olovku, četkicu i boju. Inspiracija bi bila zagarantovana.
Međutim, ono što treba da znate, pravi pisci nalaze inspiraciju u svemu oko sebe. Možda nemamo bistri potok, široku reku ili tamnu šumu, ali imamo kanal, livadu, njivu i bezbroj šumaraka poput minijaturne stoletne zimzelene šume. I imamo najvažniji sastojak dobre pesme ili priče – maštu.
Zato, u susret proleću, u susret velikom i važnom Danu planete Zemlje koji se obeležava 22. aprila svake godine, olovke i kičice u ruke i u prirodu. Ma, ko kaže da nemamo gde da je udahnemo punim plućima?! A Mali Stapar! Tu, na samo par kilometara od nas.
Razbaškarite se u žutilu maslačaka i razigranosti belih rada, naslonite se na stablo rascvetale krošnje prve višnje, opustite se u tišini kanala ili se samo zagledajte u paperjaste oblačke prolećnog neba. Inspiracija će vas iznenaditi. I, eto pesme, priče, sličice!
Naravno, sve ono što napišete neće ostati nezapaženo. A najbolje, najmaštovitije, najkreativnije radove ćemo podeliti sa javnošću upravo na ovom mestu!
Zato, priprema… pozor… sad… Pogled u proleće!